Spektakl ili standard? Ko god da je bio 17. februara u Srpskom narodnom pozorištu u Novom Sadu reći će vam da je bio spektakl. Sa druge strane, oni koji su više puta bili u prilici da čuju Vlatka Stefanovskog sa svojim bendom reći će vam da je bio spektakl, ali za njih – to je jednostavno standard.
U proširenom sastavu ovog puta tkz. ”Trio Plus” nakon nešto manje od godinu i po dana ponovo je nastupio u srpskoj Atini. Osim stalne postavke – Ivana Kukića (bas), Jana Stefanovskog (bubnjevi) i naravno Vlatka Stefanovskog (gitara), trio je dobio pojačanje za klavijaturama, sjajnog Damira Imerija sa kojim je Vlatko i ranije sarađivao.

Harmonije, ritmovi, obrtaji, brzina, dinamika, emocije… apsolutno svega je kvalitetnog bilo što se u jazz/rock/etno žanrove može smestiti! I kako to samo lagano deluje kada ovi ljudi to rade… Neverovatno, ovo minimum 10. put kažem sebi nakon nastupa Vlatka i ekipe. Nasmejani i sa uživanjem izvodili su jedno za drugim legendarna ostvarenja grupe Leb i Sol kao i numere na kojima je Vlatko samostalno radio.
“Zagrevanje“ je počelo bez ikakve najave. Jednostavno bend je izašao na scenu i krenuo odmah da svira, što je verovatno bio najbolji način da se nestrpljenje najbrže zaboravi. Svirka je otvorena dobro poznatim “Aber Dojde Donke” instrumentalom. Umereno i ne previše agresivno, makar u prvom delu pesme kojom je često i bend Leb i Sol otvarao nasupe. Zatim su usledile “Makedonsko devojče“ i ’’Si zaljubiv edno mome” u kojoj smo imali prilike da čujemo jedno u nizu gitarskog soliranja na basu. Malo je onih koji mogu izvoditi skale na basu sa tom brzinom i preciznošću, a da pri tome budu savršeno smislene i harmonski perfektne. Odlična najava i uvod u ono što sledi u naredna dva sata.

Nakon tri uvodna instrumentala Vlatko Stefanovski se obratio publici. Osvrnuo se na svoju povezanost sa Novim Sadom, početke karijere i prvi studijski album snimljen u “Studiju M”. Govor nije dugo trajao i „putovanje“ je ubrzo nastavljeno. Već naviknuta na odličan zvuk i fantastičnu svirku, publika je u nastavku mogla čuti niz vanvremenskih hitova kao što su “Talasna dužina”, “Nisam tvoj”, “Kandilce”, “Kalajdžijsko oro”… U jednom trenutku svi muzičari su zastali osim Jana Stefanovskog za bubnjevima i karakterističnim makedonskim 7/8 ritmom u solo varijanti. Mladi Stefanovski je svoju virtuoznost, kao i ostali članovi benda, itekako pokazao i to je ispraćeno veliekim ovacijama.

U moru hitova našao se naravno i „Gipsy Song“, kultna pesma iz ’90-ih, napisana za film ,,Ciganska magija’’. To je bio deo koncerta u kojem su svi izvođači imali svoje solo performanse u makedonskom etno maniru. Krenuli su od fantastičnog Damira Imerija, čoveka za klavijaturama koji je do tada pažljivo bojio harmonije koje grade gitara i bas, a onda su na red došli i drugi članovi benda.
Nakon melodičnih etno solaža na red je stigla, velikom broju ljudi omiljena numera, čuvena balada “Čuvam noć od budnih”. Popularnost ove pesme potvrđena je reakcijom publike neposredno nakon samog početka pesme. Sledeća je bila “Jovano, Jovanke”, a nju je dodatno “začinio” virtuozni basista Ivan Kukić.

Tokom koncerta Vlatko je često pokazivao prema članovima benda i predstvaljao ih po imenu i prezimenu. Uz osmeh, definitivno je pokazivao poštovanje i zadovoljstvo što je u tom trenutku sa tom ekipom na tom mestu. Usledile su “Čukni vo drvo”, a odmah potom “Bistra voda” za koju Stefanovski govori da mu je možda i najdraža.
“Bistra voda” i sve što se u njoj na gitari desilo bili su inspiracija da se uz ime Vlatko Stefanovski, makar za ovu priliku, dodeli titula Njegovo Gitarsko Visočanstvo. To su jednostvano tonovi, gitarske fraze i skale, brzina, preciznost, emocija… kojima se osim prezadovoljne publike uvek oduševljavaju i najveštiji gitarski besmrtnici.

Uz veliku zahvalnost vernoj publici, “Trio Plus“ se povukao sa bine i to je bio kraj regularnog dela, ali ne i kraj koncerta. Bilo je sasvim očekivano da publika neće tako lako pustiti da se koncert u tom trenutku završi. Ovacije i aplauz vratili su pod reflektore Vlatka i ekipu. Pesmama “Uči me majko, karaj me” i “Skopje” bend je zvanično završio nastup i poklonio se, a kompletna publika je ustala sa stolica. Nakon povlačenja sa bine, publika nije odustajala i ogromnim aplauzima i ovacijama vratili su zvezde večeri na binu po drugi put. Poslednja pesma bila je “Kumova slama”.
Za kraj nam ostaje da Vlatku Stefanovskom čestitamo velikih 50 godina karijere koje je zvanično proslavio 2024. godine i na još jednom vrhunskom koncertu. Takođe, nadamo se da će „The King of Strings“ i dalje vladati gitarskim umećem još mnogo godina.
Tekst: Mihajlo Blagojević
Fotografije: Marina Pešić




