Blog
Pero Galic (4)

PERO GALIĆ ZA “MOĆ MUZIKE”: Nastup sa Atomcima je moj prvi korak ka solo koncertima u Srbiji

Prvi dan ovogodišnjeg festivala „Dani Piva“ u Master hali novosadskog sajma, doneo je i jedno posebno ime. Kao gost Atomskog Skloništa, po prvi put posle 19 godina, u Srbiji je zapevao Pero Galić, dugogodišnji frontmen Opće Opasnosti. Galića srpska koncertna publika pamti kao vokala Divljih Jagoda, u periodu od 2002. do 2007. godine. Mnogima su u sećanju, recimo, dva sjajna koncerta Jagoda sa Perom u Beogradu, u Domu omladine 2004. i u bašti SKC-a 2007. godine.

Ubrzo zatim, 2008, obnovljen je rad njegovog matičnog benda, Opće Opasnosti, sve do prošle godine. Tragičan odlazak njihovog gitariste i jednog od osnivača grupe, Slavena Živanovića Žiže doveo je do raskola u grupi i prekida zajedničkog delovanja. Ako ne računamo kratko solo delovanje u dvehiljaditima, može se reći da je Galić sada započeo samostalnu karijeru, sa novim bendom ali i sa starim saradnikom, autorom Mariom Vestićem. Prerdstavljena su dva singla u rokerskom maniru, „Na kraju“ i „Posljednja šansa“, te, nedavno, nova verzija balade „Rano“, sada drugačije aranžerski postavljene, u saradnji sa duom Hojsak & Novosel.

Pero je kao gost Atomaca u Novom Sadu otpevao nekoliko numera i ostavio sjajan utisak. Pre svirke, raspoloženo je pričao za „Moć muzike“, ne skrivajući oduševljenje što po prvi put u Srbiji deli binu sa svojim velikim prijateljima i uzorima.

Jako me veseli što sam njihov gost, kaže Pero. Atomsko Sklonište volim izuzetno, pa mi je ova saradnja sa njima posebno draga. U Novom Sadu nisam bio još od Divljih Jagoda, ne znam tačno koje godine, Tako da mi je baš dobro da pred publiku izađem i ja sa Atomcima.

https://youtu.be/IgQcIpCft6E?si=QrAoLutokEG6gFeJ

Tada, u vreme Jagoda, imao si značajno drugačiji imidž, dugu, razbarušenu kosu?

Prođe 20 i neka godina, vreme je da se malo i sredimo (smeh). Bilo je dobro to vreme sa Jagodama, publika je to prihvatila. Jagode su tad i zasvirale posle onih pauza od pre, tako da je bio dobar trenutak. Bio si prisutan, video si, bila su to dva dobra koncerta u Beogradu. Dobro i lepo o tome mislim i sećam se.

Sve ima svoj kraj, pa i Opća Opasnost

Opća Opasnost je, zatim, obnovila rad 2008. godine, novu fazu karijere pokrenuo je veliki hit “Uzalud sunce sja”.

Ona nas je vratila u svet muzike, rokenrola. Potrajalo je fino, do prošle godine. Nažalost, otišao je meni posebno drag čovek Žiža. Preminuo je u 52. godini, delovalo je nemoguće da se to njemu dogodi. Taj čovek nikad nije bio bolestan. U jednom trenutku je oboleo i – posle tri meseca ga nema. Okreće se, jednostavno, cela ta priča oko benda. Nismo bili dovoljno zdrave glave svi, to je sigurno, sada mogu da kažem. Svaka priča mora da ima svoj kraj, to je stara narodna poslovica.

Opća Opasnost je, kako ističeš, ispisala knjigu velikim slovima?

Veseli me da se i danas vrte te pesme, publika i dalje to voli. Ali, kao bend – tu je završio gde je. Pero ide dalje, u samostalnu karijeru. Tu je, evo, taj treći singl “Rano je”, saradnja sa Hojsakom i Novoselom. Malo džez-tamburaškog dela u mom svetu. To su dva svetska svirača koji vole to što rade. Uspeli smo to da vežemo sa mnom i da dodamo notu rokenrola u tamburu. U studiju smo, završavamo album, biće do leta gotov. Dajemo sve od sebe da to bude ono što su ljudi očekivali i do sada videli od mene.

Sjajan prijem novih pesama

Odlično je primljena, pre svega, prva pesma u novoj fazi, “Na kraju”?

Mario Vestić je u pitanju. On je autor i te i svih ovih drugih novih pesama, i svega onoga što je Opća Opasnost nekad radila. Bila nam je potrebna pesma da ljudi sada vide o čemu se tu sad radi. On dođe sa pesmom “Na kraju” i ispriča jednu priču koja može da se gleda i ovako i onako, ali je kod publike našla mesto. Ona govori jako dobro o pesmi. Kad je sviramo sad u ovoj novoj priči moj bend i ja, pevaju sa mnom.

Usledila je “Posljednja šansa”?

Malo brža pesma, isto ima svoju veliku priču. Povezao sam je sa trenutkom u kojem jesmo. Malo smo tu skrenuli pažnju na mladost koja je, nažalost, stradala iz nerazmišljanja i neke povodljivosti. Porobali smo i toga da se dotaknemo jer, ako stanemo u lošem trenutku, možemo to da popravimo samo ako hoćemo tome da se posvetimo. Pesma nam je “sela”, dobro je zvučala na probi. Sve je na dobrom putu – verujemo u pozitivno, radimo dobro.

Kakvi su utisci sada sa koncerata? Nešto i nema snimaka na Jutjubu… Kako si sklopio repertoar?

Zateklo nas je to sve, pa nismo razmišljali o snimanju. Biće i dobrih snimaka. Publika je zadovoljna jer je ponovo dobila ono što od očekuje od Pere. To su pesme koje sam pevao sa Općom Opasnosti, pa taj period sa Jagodama… Sve sam to ukomponovao.

Zna li se termin izlaska albuma?

Trebalo bi da se pojavi do 1. juna. Plan je da ga promovišemo na CMC festivalu u Vodicama. Sve je pripremljeno, samo treba u studiju da se završi.

Znam da se u Srbiji sluša rokenrol

Da li je sada, u ovoj novoj priči, može očekivati Pero Galić sa svojim bendom koncertno i u Srbiji?

Voleo bih jer to je rokenrol koji znam da se ovde još uvek sluša, i više nego kod nas. Možda je ovo večeras prvi korak u tom smeru. Verujem da će svirka sa Atomskim Skloništem probuditi interes, a onda će tu biti i novi album. Voleo bih da ga promovišem i ovde. Već sam u razgovorima sa ljudima koji se bave tim poslom i u tom su svetu.

Da li si ispratio ovogodišnju “Doru”? Lelek je sa “Andromedom”, sportski rečeno, opravdao epitet favorita?

Tu je pompa velika i priča oko svega toga. Po meni, može to da bude mnogo jednostavnije. Jako je to skupo a ne mogu reći da sam čuo nešto što me je zateklo, iznenadilo, ili ne želim možda više to tako ni da slušam. Gledali smo jer, eto, kod kuće smo pa gledamo šta se dešava. Ima lepih pesama, to sve stoji, samo mi, čini mi se, uvek okasnimo. To je već bilo, sad bismo mi to tako. Lelek je zanimljiv, cure su super, pričaju dobru priču o istoriji i davnim vremenima. Ja im želim sreću, volim da svi rade ono što misle da bi trebalo da rade. Neka budu samo iskreni prema svemu tome. Publika će reći svoje. Neka muzike, sve je okej, i neka se to i menja, štima i to, ali mislim da možemo da budemo i malo ozbiljniji u svemu tome. Moglo bi da se skrati na dva, tri imena i ubrza. Ovako, na izbor 100 nečega, u neko doba se to i pobrka negde. Teško da su ljudi čuli ono što je možda i trebalo čuti.

Podrška Čorbi i bez Bore

 Večeras, posle Atomskog skloništa sa Perom, na bini će biti Riblja čorba. Kako ti deluje Čorba bez Bore ?

Stvarno nemamo ništa protiv da to traje. Pogotovo Riblja čorba, jedan od najvećih bendova sa ovih prostora. Ostavio je veliki trag i bila bi šteta da se to ne događa dalje. Očito su momci napravili šemu, postavku koja će funkcionisati i koja ide dalje. To su pesme koje svi znamo. Ja znam sve od Čorbe, kao i od Atomskog skloništa. To su bendovi iz onog vremena kad smo mi bili klinci, probali da sviramo i da budemo nešto, pa smo sve to morali da znamo. Veseli me jako da ću večeras da čujem te pesme.

Milan Ćunković

Fotografije: Marina Pešić

Share this story:

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *