Blog
(Električni Orgazam) Tvornica Kulture, 22.11.2025_

NOVI SJAJ STARIH ZVEZDA: Električni orgazam ponovo u Zagrebu

Električni orgazam, dugogodišnji miljenici zagrebačke publike, ove jeseni ponovo dolaze u Tvornicu kulture. Pored tradicionalno odlične rokenrol svirke i dobro poznatih hitova, ove godine bend sprema jednu malu poslasticu za zagrebačku publiku. Reč je o promociji njihovog novog studijskog albuma “U magli sjaj”. Nakon osam godina diskografske pauze, Gile, Švaba, Pače i Banana pripremili su novo muzičko izdanje koje će, uz specijalnu gošću Anicu Dobru, predstaviti publici na zagrebačkom koncertu 7. novembra.

Povodom novog studijskog albuma, ali i zagrebačkog koncerta, razgovarali smo sa frontmenom Električnog orgazma, Srđanom Gojkovićem Giletom.

Ljubav Zagreba i Električnog orgazma traje punih 45 godina. Koliko je Zagreb važan za razvoj karijere benda?

46 godina, sad ulazimo u 47. u januaru (smeh). 13. januara 1980. je nastao bend, a drugi koncert u životu imali smo u Lapidariju – mi i Šarlo Akrobata zajedno. Zagreb je višestruko važan za karijeru Električnog orgazma. Pre svega, kad smo kod tog koncerta kojeg sam pomenuo, odmah se desio klik prepoznavanja na tom prvom koncertu u Lapu, kada smo Šarlo i mi došli zajedno da sviramo u Zagrebu. Tu sam se upoznao sa svom ekipom – od Gobca, Gorana Gajića, Saleta Zalepugina do još mnogih ljudi. Odmah smo tu kliknuli, a publika i bend takođe. Da nije bilo Siniše Škarice… Mi smo tamo u Beogradu bili već u agoniji mučivši se da nekako napravimo dogovor sa PGP-om da snimimo prvi album, ali su oni imali zahteve da skratimo ime na El. Org, da ne mogu ti problematični tekstovi pesama kao što su “Krokodili”, “Nebo”… Pojavio se Siniša Škarica koji nije imao takve zahteve sa te neke diskografske strane. U odnosu sa publikom se desilo neko prvo prepoznavanje i sve je dalje išlo glatko.

Koje su Vam prve asocijacije kada se spomene Zagreb 80-tih?

Prvi je bio Lap i sećam se da smo se tad prvi put šetali… Mislim da je tu bio Mišo Hrnjak koji je Koju znao od ranije. Sećam se da smo šetali, tu gde je sad ova žičara smo se penjali gore. Taj gornji grad i centar Zagreba, Ilica, Cvetni trg… to su bili prostori koje smo prve upoznavali u Zagrebu. Onda, sve više i više ljudi.. Tada se pojavio i taj čuveni trougao Blato – Zvečka – Kavkaz gde smo skroz do kraja 80-tih, kad god bi išli u Zagreb dolazili prvo ispred Zvečke. Tu odmah sretneš sve bitne ljude i odmah si u kontaktu sa svima, tako da… To su mi neke prve asocijacije od nekih mesta po Zagrebu.

I snimali ste albume ovde? Prvi album u Radio Zagrebu, zatim “Distorziju”, album uživo “Braćo i sestre”… “Distorzija” ove godine slavi 40 godina i najbolji je dokaz toga kako mladi ljudi koji su vam uvek u prvim redovima znaju sve pesme sa njega, ali i sa drugih albuma. Kako to komentarišete?

Pa jeste, da… Prošle zime smo svirali u Splitu, posle nekog dužeg vremena. Tu su sve dominirali mladi ljudi. Dovoljno je da vidiš fotke sa tog koncerta. I svi su pevali tekstove svih pesama. Čak i onih pesama iz 90-tih, kao što su „Da si tako jaka“ i „Spojimo se sad“. Znači, taj neki period kad je bila apsolutna medijska blokada između Srbije i Hrvatske i kad je nekim tajnim kanalima stizala muzika iz Hrvatske u Srbiju i obrnuto. Očigledno su te pesme pronašle neke mlađe generacije.

Pored godišnjice “Distorzije”, ove godine ste objavili novi studijski album “U magli sjaj”. Album sa 14 pesama nakon osam godina izdavačke pauze. Kako je tekao proces nastajanja albuma?

Ovo je album koji je u nekom rasponu vremena možda najduže nastajao. Paralelno sa prethodna dva albuma. Naime, posle albuma “Harmonajzer“ (2002) ja sam imao ideju da nešto nekako promenimo, da bend postne drugačiji i da razbijem taj način rada gde bi ja donosio pesmu na probu i onda mi svi zajedno pravimo aranžman i kako ćemo da odsviramo. Tada se u bend vratio Ljuba. Onda sam ja odlučio da drugačije radimo. Da niko ne donosi ništa gotovo, nego da se mi nalazimo i da na licu mesta džemujemo i pravimo te stvari. Paralelno sa tim, ja jednostavno imam potrebu da pravim stvari sam. Ja sam mislio da će to biti za moj solo album ili tako nešto… U jednom periodu sam hteo da pravim akustični album i to su uglavnom ove pesme koje su akustične na ovom novom albumu „U magli sjaj“. To je trebalo da bude neki akustični trio, kontrabas i dve gitare. Međutim, na kraju od toga ništa nije bilo.

Sličan projekat je bio kada sam radio sa bendom Magic bush, pa sam hteo da radimo neke studijske stvari. I tu je entuzijazam splasnuo nakon nekog vremena ali su ostale sve te stvari. Postoji izvestan broj pesama koji nije ušao ni na ovaj album. Onda sam ja shvatio da imam odličan novi album Električnog orgazma i onda je još Banana doneo dve svoje pesme koje smo snimili za taj novi album. I tako, zapravo u rasponu od skoro dvadeset godina, sam pravio neke pesme koje su snimljene za ovaj novi album.

Pesme na njemu su čak prilično eksperimentalne. Nije prvi put u rokenrolu, ali ima dosta instrumenata koji se ne koriste često. Banana svira blok flautu, pojavljuje se i dromb?

Tako je. Ima i igračka klavijature, ima stilofon. Baš sam ga skoro stavio na facebook, gde Bowie i Kraftwerk sviraju stilofon. To je kao mala igračka klavijatura gde sa nekom metalnom olovkom po metalnoj klavijaturi sviraš kao neki primitivni sinth… I Banana svira usnu harmoniku. Imamo i saksofon, violinu, violu… Tako da ima dosta instrumenata koji nisu u nekoj redovnoj upotrebi, barem kod nas.

Na albumu ima dosta saradnika. Neki od najpoznatijih gostiju su Zoran Kostić Cane i Anica Dobra. Kakav je vama doživljaj kada u studio dođe neko s kim obnavljate saradnju ili ko vam je dugogodišnji prijatelj?

Pa dobro, Cane i ja smo čak i kumovi. Vrlo smo bliski prijatelji već decenijama pa je to jedan nivo posebne bliskosti. Anica je naša prijateljica. Nije tako bliska kao što smo Cane i ja, ali smo takođe sarađivali. Prvo kada sam radio muziku za priču u kojoj je ona Barbara, u filmu Kako je propao rokenrol.  Onda smo radili i Crni bombarder. Od tada, kad god bi se sreli, uvek bi bila ta neka priča “Moramo opet da snimimo zajedno neku stvar“. Onda je sve kliknulo kada su momci iz Magic bush-a predložili da od te instrumentalne teme iz filma Kako je propao Rock n roll, koja se zvala „Barbarina tema“ napravimo pravu pesmu. Ja sam napisao taj tekst, smislio pevanje pa zajedno sa njima postavio tu stvar. Nekako je logično bilo da pozovem i Anicu jer je ona Barbara iz tog filma i da snimimo taj duet.

Sa Canetom je druga priča. Mi smo i ranije radili. Cane je pevao na albumu „Zašto da ne“, u nekoliko pesama. Pevao je i za soundtrack Crnog bombardera. Ja sam svirao gitaru na nekim snimcima Paribrejkersa, pevao prateće vokale… Radili smo zajedno i na Rimtutituki tako da je to bilo vrlo spontano. Pesma „Kupio sam kola“, u kojoj gostuje Cane, biće sledeći singl. Završavamo upravo spot za tu pesmu. To je bila neka ritam i bluz antmosfera pa mi je palo na pamet da bi Canetova boja glasa super legla na tu pesmu. Onda smo napravili i snimili taj duet.

Kada smo već kod Anice, zanimljivo je da će ona, ponovo nakon dve godine, biti gošća na vašem koncertu u Zagrebu, u Tvornici kulture. Kako je vama u bendu kada na nekoliko pesama dobijete novu frontmenku koju pratite svirkom?

Pa, to je uvek osveženje na koncertu i iskakanje iz te uobičajene faze. I za bend i za publiku. Anicu jako vole svugde pa tako i u Zagrebu. To uvek bude nešto posebno i nije svakodnevica naših koncerata. Mi se radujemo kada je tu sa nama, a i ona obožava da bude deo nekog rokenrol benda. Ovoga puta će svirati tri pesme sa nama, “Hodam sad kao zombi“, „Svečane bele košulje“ sa Crnog Bombardera te novi hit singl „Gde je Barbara sad“.

Šta još publika u Tvornici može da očekuje od predstojećeg koncerta Električnog orgazma?

Biće naglasak na promociju novog albuma, ali če biti i „Distorzija“. To su dve glavne teme ovog koncerta. Pored toga, biće i ovi neki hitovi iz različitih perioda benda koje ljudi očekuju i vole da čuju na koncertu Orgazma. Ja očekujem da će to biti još jedan uspešan koncert u Zagrebu.

Kada smo već govorili o koncertu u Zagrebu i Distorziji, za kraj treba napomenuti da uskoro objavljujete drugo reizdanje Distorzije koje se ipak razlikuje od prethodnog i originalnog izdanja. O čemu se zapravo radi? Po čemu je ovo izdanje drugačije?

Pre svega po tome što je sada to, i što se opreme omota tiče, deluxe izdanje sa gatefold omotom koji se otvara plus bonus knjižicom sa fotkama, nekim objavljenim i nekim neobjavljenim koje će ljudi sada prvi put videti, sa tekstovima Aleksandra Jankovića iz Beograda, Zorana Tučkara, Siniše Škarice i Zlatka Galla. I naravno, novi remaster. Ali verovatno je najatraktivniji podatak taj da je to ovoga puta dupli album i da se na toj drugoj ploči prvi put pojavljuju neobjavljeni snimci sa onih koncerata u Kulušiću koji su bili promocija „Distorzije“ u Zagrebu i koji su završili na našem, još jednom legendarnom albumu „Braćo i sestre“. Tako da mislim da je taj bonus vinil zapravo nešto što je najatraktivnije kod novog reizdanja iz ove godine.

Razgovarao: Noah Čavlović
Fotografije: Marina Pešić

Share this story:

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *