Bombaj Štampa, jedan od najenergičnijih izdanaka sarajevske pop-rok škole, još jednom je oduševila zagrebačku publiku. Bend predvođen harizmatičnim muzičarom i glumcem Brankom Đurićem Đurom opravdao je sva očekivanja verne publike u klubu “Boogaloo”, na koncertu gde je uživo promovisan aktuelan, četvrti album “Voljeću te vječno, a možda i duže”.
Ipak, pre svega treba zaroniti u prošlost kako bismo došli do suštine onoga što ovaj bend danas jeste. Sve priče o „Štampi“ počinju i završavaju se sa jednim čovekom koji je pre nešto više od 40 godina zamislio bend u kojem bi on bio gitarista po uzoru na Keitha Richardsa. Naravno, reč je o Nedimu Baboviću, solo gitaristi i pokretaču koji svih ovih godina uz Đuru čini glavnu okosnicu ove rokenrol priče. Odličan autorski i svirački tandem koji, čini se, još uvek ima dosta toga da kaže. Ovu tezu potvrđuje pomenuti novi album objavljen za izdavačku kuću Croatia Records. Cenjen od strane kritike i publike, donosi svežinu i zasigurno otvara novu, po mom mišljenju najbolju fazu benda. Samim tim, ni ovaj koncert nije mogao proći loše. Novi članovi i delimično novi pristup, ali to je i dalje ona sirova rok i bluz forma svirana kao na samim počecima.
U krcatoj sali kluba, ovaj sedmočlani muzički tim izveo je savršen presek karijere, pomešan sa novim hitovima. Naravno, nije nedostajalo ni duhovitih obrada stranih hitova karakterističnih za „Štampu“. Ali kakva bi to rok eksplozija bila bez dobre predigre? Za nju se pobrinula dobro poznata zagrebačka klupska atrakcija Lili Gee, predvođena gitaristom Mirom Odakom i sjajnom vokalistkinjom Lidijom Graovac. U nešto manje od sat vremena izveli su desetak svojih autorskih pesama, među kojima su: “Android”, “Funk punk”, “Lutka”, “Nestajem” itd. Svojim energičnim ritmovima zagrejali su i rasplesali publiku koja se okupljala u sali.
Kada je reč o publici, moram naglasiti da me je, pored vršnjaka rokenrola, iznenadio i prilično veliki broj pripadnika mlađe generacije koji su svojom energijom podigli atmosferu na još viši nivo. Posebno tokom kulminacije atmosfere nakon predigre i izlaska “Štampe” na binu. Bez obzira na godine, vreme odrastanja i slične faktore, svi prisutni pokazali su da savršeno poznaju repertoar i hitove poput „Mrak i ja“, „Nedim“, „Često poželim“, „Bolje letim sam“… Još jednom se potvrđuje ono staro pravilo da kvalitetna muzika izdržava test vremena. Takođe, atmosfera nije opadala ni tokom izvođenja novih pesama koje, po svemu sudeći, postaju novi hitovi.
Pored „sumanute“ energije i svirke sarajevskih rokera, iznenadile su još dve stvari. Prva je Đurina interpretacija čuvene italijanske „O sole mio“ u potpunom rok aranžmanu, koja je oduševila publiku na bisu. Iako već njihov koncertni standard, ta interpretacija i način izvođenja uvek iznova osvajaju sve prisutne. Drugo iznenađenje bila je odluka benda da razbije barijeru između publike i njih, pa su svi u sali na neki način postali jedan veliki bend. Ovaj efekat postigli su pozivanjem gostiju iz publike na binu.
Prvi je nastupio Vlatko Čavar Brada, jedan od najpoznatijih hrvatskih gitarista i član Psihomodo Popa, inače „pobratimskog benda“ Bombaj Štampe. Drugi gost iz publike bio sam ja, te sam imao priliku da sa bendom odsviram dve pesme sa novog albuma. Jedna od njih bila je „Viskija mi žao“ („Whiskey in the Jar“), za koju je Đuro u šali rekao da je posle Thin Lizzyja i Metallice konačno došla u prave ruke. Pored vrhunske zabave, ostaje i onaj subjektivni osećaj kada na koncert dođeš kao novinar, a odeš kao muzičar.
Detalje na stranu, potpuno sjedinjenje benda i publike nastalo je tokom poslednje pesme na bisu. Reč je o klasiku Marka Novosela „Mali motorin“, tokom koje su devojke iz prvih redova zaigrale sa bendom na sceni.
Ovim činom pokazali su da rok muziku treba doživljavati kao jedan veliki zajednički ritual, te da ona postaje umetnost u trenutku kada se stvori sinergija svih prisutnih. Možda je nekome viskija bilo žao, možda bi neko želeo ponovo da bude Superheroj kao nekada, ali verujem da je svima bilo teško na kraju reći „hajde zbogom“ i da su svi konstatovali “Bilo je pravo dobro”, u maniru najlepšeg bisera koji je novi album doneo. Apel bendu da se ovaj događaj, upravo u duhu teksta te pesme, obavezno ponovi uskoro.
Tekst: Noah Čavlović
Fotografije: Marina Pešić











