Već više od dvadeset godina Krešimir Šakić piše pesme kao svojevrstan oblik „psihoterapije“ koju je sam sebi prepisao. Pesme koje su nastajale kao način borbe protiv nesanice ili utočište od spoljašnjih pritisaka, a koje su dugo živele samo u njegovoj glavi i odzvanjale tek njegovom dnevnom sobom, malo-pomalo, gotovo gerilski, počele su da se probijaju u svemir. U početku su bile napisane kao tekst u nekoj poruci, izrecitovane u blagom pijanstvu ili odsvirane najboljim prijateljima. Kasnije su neke završile na društvenim mrežama, snimljene kamerom mobilnog telefona, neke su zapisane u notnom obliku, a neke su otpevali i „pravi pevači“. Kada je proboj iz ličnog svemira jednom započeo, postalo ga je nemoguće zaustaviti. Uostalom, čemu ga uopšte zaustavljati?
Možda sa malo simbolike u imenu, prva koja je „izronila“ na površinu jeste “Potopljeni brod”. U saradnji sa Antonijom Davidom Perinom, mladim producentom koji je prepoznao emociju ove pesme, a aranžirajući je i svirajući sve instrumente dao joj dašak savremenosti, te uz malu pomoć dugogodišnjih prijatelja iz benda Lili Gee – Lidije Graovac i Miroslava Odaka, koji su otpevali prateće vokale (pri čemu je Odak i koautor teksta), pesma je dobila formu u kojoj je spremna da se predstavi široj publici. Kvalitetu tog predstavljanja svakako su doprineli i saradnici koji su oblikovali njen vizuelni identitet – Željko Petreš (autor spota) i Marina Pešić (autorka fotografija), kao i izdavač Jadromar, koji je odradio nevidljiv, ali važan tehničko-administrativni deo posla.
Muzika koju stvara Krešimir Šakić duboko je uronjena u evropsku i mediteransku šansonu 20. veka. Iako su aranžmanski odevene u savremeno ruho, njegove pesme mirišu na neka prošla vremena, u kojima još žive neki zatvoreni moteli i ulice kojima su odavno promenjena imena. Glavni sastojak njegovih pesama su razne ljubavi: proživljene ili odmaštane, duge ili kratke, ostvarene ili čeznute, tajne i one koje se ponosno nose poput ordena. Uz ljubav, tu je i mera ličnih sećanja i promišljanja, a sve je začinjeno prstohvatom ironije i dugo dinstano na obilatoj količini nostalgije. Takav je i “Potopljeni brod”.
Sve u svemu, savršena muzičko-poetska kulisa za tišine kasnoljetnjih mediteranskih večeri ili zanimljive razgovore u zimskim noćima, u nekoj zabačenoj kafani srednje Evrope…
Foto: Marina Pešić




